Svaka tvrtka bez obzira na svoju veličinu ponekad se suoči s krivim zapošljavanjem. Jednostavno, ako ste ikada zapošljavali onda je vjerojatnost da ste pogriješili velika, osobito ako ste koristili samo osjećaj u želucu umjesto dodatnih uvida u osobnost budućeg zaposlenika.

Moj presudni kriterij u zapošljavanju je intuicija i upravo taj osjećaj u želucu, ali tek nakon znanstveno dokazanog uvida u osobnost i vrijednosti koje osoba kao čovjek ima. Vještine je znatno lakše steći i savladati nego promijeniti vrijednosti i karakter.

Ako budući zaposlenik zadovoljava sljedeće dvije karakteristike slobodno ga zaposlite. Sve ostale stvari nauče se i vrijedi uložiti vrijeme i novac u takvu osobu.

  • Dijeli jednake vrijednosti kao i tvrtka koja je zapošljava. Misija i vizija tvrtke su nešto što s čim se budući zaposlenik može poistovjetiti.
  • Osoba je vrijedna. Vrijedno radi.

Više se isplati uložiti vrijeme i novac u osobu koja dijeli s Vama viziju, a nema sva znanja potrebna za izvršavanje zadatke, nego sačuvati osobu koja odrađuje dobro radne zadatke i ne dijeli s vama viziju i karakterne osobine. U prvom slučaju, obučit ćete lojalnog zaposlenika čija će učinkovitost doseći maksimum. U drugom slučaju, nikad ne znate kada će Vam osoba otići i ostaviti upražnjeno radno mjesto koje će onda generirati nove troškove. Troškove smanjene produktivnosti prije odlaska zaposlenika a za koje niste ni znali, trošak oglašavanja, selekcije, vremena uvođenja u posao novog kandidata.

 

Što napraviti kada imate osobu koja vam je lojalna, dijeli vaše vrijednosti, vrijedna je i nikako ne uspijeva izvršiti radne zadatke?

Najradije biste da ode jer se nema smisla više „boriti“, a s druge strane onako ljudski žao vam je. Ponekad kao da se igrate gluhih telefona koji su preskupi.

Čak ni povratne informacije i razgovori s osobom ne pomažu. Zaposlenik samo potvrđuje vaše navode, odlazi i situacija je nepromijenjena.

Pomozite si s uvidom u motive i ponašanje zaposlenika. Možda je osoba samo zatvorena, teško joj je komunicirati, a vi to ne vidite i uporno očekujete odgovore s druge strane.

Rado se sjećam jedne slične situacije. Kolega je radio u odjelu prodaje, fer i korektan, uvijek s prosječnim ili malo ispodprosječnim rezultatom. Nakon nekog vremena i razgovora s njim prebacili smo ga za voditelja jednog manjeg tima. Smatrali smo da će mu to pomoći otključati potencijale jer je obrazovan, dugi niz godina radi, dobar kolega, vrijedan. On je s radošću prihvatio zadatak.

Kakav je to fijasko bio. Nakon dva mjeseca svima je bilo jasno da je napravljena velika pogreška.

Kolega je sam uvidjevši situaciju i propuste predložio odlazak. Ali…

Na svu sreću posegnuli smo za procjenom ponašanja i uvidjeli da je kolega čovjek od brojaka. Matematički lumen kojem treba samostalnost, bez pretjeranog kontakta s ljudima i zadatke će odrediti precizno, temeljito i po pravilima struke.

Sada tvrtka ima savršenog radnika u računovodstvu.

Vjerojatno će u tvrtki dočekati penziju (a ima još minimalno 30 godina rada do iste) i s tom činjenicom svi su zadovoljni.

U ovom slučaju investicija u procjenu zaposlenika i te kako se isplatila!

 

Foto: StockSnap